Propadam
Kroz granate snove
Kao jesenje lišće
Ljetni povjetarac
Kao prvi snijeg
Miris proljetnih livada
Propadam
U tvoj pogled
Duboko prostranstvo
Mračne labirinte
Snova i želja
U ponore bez dna
Propadam
Pod dodirima
Kao kiša u zemlju
Kao mrak
Propadam u dan
U snene poglede
U mora bez obale
Propadam
Jer tebe tražim
I ne mogu naći
Jer još te volim
A tebe nema
Da te nađem
Da te ljubim
U lokvi krvi
Na kraju ulice
Pored starog hrasta
Uz neobrano cvijeće
Ispod sjaja
Pored topline
Kroz zamagljene oči
Uz sreću
Pokreti rukama u mraku
Traženje dodira
U praznim sobama
Napunjenim tišinom
Izbrisane slike
I opečene ruke
Zvijezde obojane mrakom
Oči obojane nebom
Obale i granice
Smisao u vjetru
Sanjam poglede
Čujem šapat
Razori me smjeh
Toplina ljepote
Anđela u bojama
I crni lik na svijetlu
Udišem i izdišem
Miris svoje sreće
U lokvi krvi
Na prljavom betonu
Krvariš Zemljo moja
Krvariš na sve strane
A nikoga nema
Da previje ti rane
Davno prestale su borbe
Usnuli ratnici
A na usnama još stoje
Razarajući mrtvi krici
Pepeo slavnih vremena
Slike koje blijede
Nema žara u očima
Nema sjaja pobjede
Nedaj se, Zemljo moja
Nedaj dobrotu
Vini se u nebesa
Otkrij svoju ljepotu
Ovo vrijeme je stisnuto
Ono ne voli heroje
Njihove zvijezde drukčije sjaje
Oni bitkama mir kroje
Sad svi vide uzdignute ruke
Nitko ne vidi suzu u njihovu oku
Skrivenu ispod sjaja
Koja sjeća na ranu duboku
Uprljane drhtave ruke
Na vjetru drže zastave
Otimaju se i viore
K'o posljednji pozdrav za mrtve
I kada se operu krvave mrlje
One i dalje bole
Noću kada sklopim oči
Čujem jecaj, ratnike koji mole
Krvariš Zemljo moja
Krvariš na sve strane
Evo mene izdaleka
Da previjem ti rane
Krv da teči stane
Hodam shrvan, sam kroz ulicu
Kišne kapi i suze ratuju na tužnom licu
Noćas si mi lijepa, ljepša nego inače
Al' sve je to od tuge, sve zbog mjesečine
Zalud trčim, kad ne mogu uteći od sjene
Pa proklinjem Adama što zatraži žene
Ljubim drugu, a ništa mi ne znači
Dok me ljubi, čujem tvoje riječi
Tvoj šapat u meni probude kiše
Za tobom lutam, a znam da nema te više
Pa proklinjem onog koji stvori žene
I pogled što na ljubav nagovori mene
Uzmu mi srce, rukama ga zatople
Pa ga kao komad kruha smrve
Što im Bože nisi dao da i one zavole
Umjesto da lažno ljube i brzo zaborave
Mjesec blijeda fleka nasred neba
Zna što tražim, zna što mi treba
Crna kosa, lijep osmjeh i tvoj lik
Da ne lutam, da nestane krik
Da se vratiš i da uzmeš mrve
Da me uvjeriš da niste sve takve
Da niste sve kurve
Kuda da idem, kad tu je evo kraj
Lijepo je, al' bez tebe to nije raj
Zalud tamu pale male zvjezdice
Kad nema te, moja kurvo, moja svetice
Uzmu mi srce, rukama ga zatople
Smrve i bace u ponore bez dna
A što im nisi dao da i one zavole
Il' bar zabranio da budu dio sna
Znam da su zalud sva moja lutanja
Znam da nisam dio tvoga sjećanja
Sad znam da ti nikad nisam bio drag
I da zbog tog' ne mogu ti ući u trag
Pusti slavuje neka pjevaju
Pusti noć da ukrade dan
Zagrli me dok svi spavaju
Lagano ušetaj u san
Pusti kišu neka pada sneno
Pusti mene da te poljubim
Pokloni mi usne nježno
U snovima da se izgubim
Pusti vatru neka tinja
Pusti želju da se ostvari
Nedam da te otmu sjećanja
I tuga da sreću pokvari
Pusti zvijezde neka gore sjaje
Pusti da još malo sanjam
Sve naše srce ti daje
Dok prema kraju padam
Pusti suzu da ne boli
Pusti ljubav, sad je gotovo
Ranjeno srce previše te voli
Da bi moglo još jednom ponovo
Elena je voljela kišu
A ja njene crne lijepe oči
Moje sada tužan pogled rišu
S drugim je ona ove noći
Elena je voljela tišinu
Vjetar kad joj kosu miluje
Ja sam volio Elenu
Dubok pogled koji smiruje
Elena je voljela zore
Ja njen osmjeh kad me budi
Sad me para, po srcu mi ore
Sve je sivo kad' tuga pobjedi
Elena je voljela suton
A ja svaki dan sa njom
E baš je tužan ovaj tron
Na kojem si sam sa sobom
Elena je voljela daljine
A ja tren kad me poljubi
U seb' čuvam uspomene
Nedam da se izgubi
Elena je voljela sjene
Igrati se svjetlom u tami
Otišla je, ostavila mene
S pogledom koji tugu mami
E baš sam bio lud za Elenom
Za ritmom njenog golog tijela
Pokuš'o sam da je kupim pjesmom
Ali ona mene nije htjela
Elena je voljela kišu
Nikad me ona neće proći
Suzama nedam da je brišu
Mada znam da više neće doći
Kada padne prvi snijeg
Vjetar odnese sreću, donese tugu
Zagrne trag tvojih nogu
Ispred mene stvori brijeg
I ne mogu naći stare staze
Da te vratim snijeg mi neda
Iz daljine lipa tužno gleda
Kako suze moje lice gaze
Da se bar suze pretvore u bisere
Pa da ih netko s lica ukrade
Da ne lutam snovima bez nade
Zaboravim uspomene koje more
Hajde sunce zasjaj kao prije
Otopi sjaj sa naših staza
Daj Bože pobjedu poslije poraza
Nek' se tuga ispod sreće skrije
Kada snijeg pokrije sjećanje
Tambura nek' mi dušu brani
Jer još volim onu što me rani
Potroši se život na lutanje
Plamenom gore zvijezde
U visinama
Letio sam tuda
Tražeći sjaj
Njenih usana
Njenog lijepog lica
Lutao sam visinama
Kroz kiše i snjegove
Tražeći sjaj
Njenog prvog pogleda
Njenih suznih očiju
Što plove kroz mrak
Obišao sam zvijezde
Na krilima svojih snova
Tražeći sjaj
Al'nikad nisam našao
Njene zadnje riječi
Njen šapat
Put njenih stopa
Odveo me u dubinu
Tražeći sjaj
Nisam pazio
Kako blizu idem tami
Da tu već je KRAJ
Lutam sam po bespućima
Bože teško da te shvatim
Odnese me vjetar nekim čudnim putima
Kroz maglu uvelo lišće pratim
Kako da se vratim
U zagrljaj tvog daha
Ne znam kako da se spasim
Izgubio sam smisao zbog straha
Bez krila otvorenom nebu letim
Dok ruše mi se sni na javi
Jeseni se sive bojim
Više nego nove ljubavi
Bojim se, sve je ovo varka
Vagon sreće što mi dolazi
Brzo ću se naći posred jarka
Opet će tuga da me pogazi
Bože znam da izdaleka pratiš
Tihim glasom šapćeš anđelima svojim
Namjeravaš jednom nju da mi vratiš
Sam na vjetru da ne stojim
Moram te zaboravit'
Puno vremena je prošlo od nas
Noćas strasno želim ljubit'
U nekoj drugoj naći spas
Ni'ko te nikad tako zavoljeti neće
Zbog tebe u visine letjeti
Zauvijek ćemo ostati udaljeni od sreće
Jer jedno drugo nismo znali voljeti
Ne mogu te više čuvati u srcu
Moram skriti sjećanja u ponore
Kad bila si dalja meni neg' suncu
A ja zbog tebe preskakao gore
Koliko sam noći izgubio
Zbog čvrstih okova naše ljubavi
Zašto sam beskrajno ludo volio
Tvoje oči, crne kose, osmjeh varavi
Otkad si otišla, tuga moja sjena postade
Sve moje želje se kao lađe potopiše
Od velike ljubavi samo velika bol ostade
Ogoljeno i okrnjeno srce zalijevaju suza kiše
Ovo je zadnja pjesma za tebe
Jer ti nekog drugog ljubiš
Nekom drugom daješ sebe
Tuđe snove noćas krasiš
Dok užareni mjesec krasi tamno nebo
Izgubljenu sreću pokušavam otkrit'
Za bijeg od tuge konačno znam što b' treb'o
Mala moja, moram te zaboravit'
Dok se stapa zora sa danom
Naše usne umorne
Nešto mi govoriš
Čini mi se da i ti odlaziš
Ostavljaš mi samo snove
U njima si uvijek bila
Puštaš me u tamu
Na milost vremenu
Ja polako umirem
Ne znam da li znaš
Al' ti si mi jedina
Kojoj dadoh dio sna
Mirno čekam kraj
Žalim zbog tebe
Nikad nismo bili jedno
Voljela si druge znam
Ljubio sam i ja druge
Samo da te prebolim
Sad zbog svake žalim
Jer kvare sjećanje na tebe
Evo ide oblak po mene
Šalje kišu da me umije
Zbogom moja kraljice
Vraćam ti sve tvoje poljupce
Mirno spavaj ovu noć
Jednu zvjezdu sanjaj
Moralo je biti tako
Ona samo za te sja
Kad se soba napuni tišinom
Kada misli tebi lutaju
Gledam u daljinu za tobom
Krenem u provaliju
Kad se soba napuni tišinom
Kad mi sreća leđa okrene
Zabole slike sa tobom
Želja za srećom prestane
Gdje je strast nestala
Gdje su otišli poljupci vreli
Zašto je ljubav prestala
Kad znam da smo voljeli
Srce shvati još te ludo voli
Počnem žaliti za našim vremenom
Ova pjesma još više zaboli
Kad se soba napuni tišinom
Tri svijeće za njenu dušu
Noćas vjetru prkose
U mraku vidim njeno lice
Ples njene crne kose
Ritam koji briše mrak
Stvara bijele sjene
Oči koje prizivaju ljubav
Opijaju mene
Obasjana mjesečinom odlaziš
I Bogu si draga
Nestaješ u sjaju zvijezda
Ne ostavljaš traga
Krik za tobom zastaje
K'o da ga je strah
Na nebeskom prostrantvu
Pretvaraš se u dah
Svaki moj pogled nebu ide
Tebi idu svi moji koraci
Al' sjaj daljine ih odbija
Vječno ćemo biti stranci
Ja sam bijela sjena
Tišina usred buke
Sunce u oblacima
Sjećanje na muke
Pjesma na sprovodu
Borba za mir
Rasuto staklo na podu
Ispod hrasta žir
Koraci po vodi
Karta za lutanje
Čovjek u zabludi
Uzaludno plakanje
Pucanje u leđa
Pepeo u vatri
Isprika koja vrijeđa
Svjetlo koje mori
Trag suze na licu
Potrošene krede na ploči
Duboka rana u srcu
Tugom izmorene oči
Izgubljen u masi
Krik u zraku
Vjetrom polegnuti klasi
Plakanje u mraku
Pijesak na vjetru
Labirint bez kraja
Čovjek što gubi vjeru
U razliku pakla i raja
Tvoje stope malene
K'o prvi snijeg lagane
U snove se sakriju do zore
Sve što imam poruše
Da ne dođe sreću uplaše
Tugi vrata širom otvore
I onda ljubim neke druge
Gazim posred stare pruge
Dozivam te ovom tužnom pjesmom
Putujem u bezdane
Uludo trošim dane
Mislim, vratiti ćeš se jednom
Stat će gorka suza rijeka
Da čujem ritam tvoga koraka
Nek ugasi ovu prokletu tišinu
Želim te, usne mi svoje daj
U oči mi vrati stari sjaj
A dotad šetaj mi po snu
Sanjao sam tvoje uplakane oči
Tužne, k'o moje one noći
Kad si rekla da je dosta i da odlaziš
A ja uplakan molio te da se vratiš
Ne znam otkud sada taj san
Kad odavno sam zakopao onaj dan
Ovaj san preda me prošlost prosu
Tvoje oči, osmjeh i predivnu crnu kosu
Proklet nek' je vjetar što te vrati
Mislio sam da više neću plakati
Nova ljubav da je jača od stare
Al' tvoje uplakane oči ne mare
One vraćaju me u one dane
Kada nisam htio konje vrane
U ljubav još bezuvjetno vjerovao
Snenim očima na svijet gledao
Sad kad te uplakanu sanjam
Oči su mi tužne jer znam
Nikad više neću biti sretan
Jer ti si jedna i ja sam jedan
Lutamo obasuti sjajem
Opuštenim prostranstvima beskraja
Kolone nas prate
Poljem punim posustalih
A nigdje hlada da se odahne
Smrznuti pogled odrubljene glave
Uvjeri me da ne stajem
Da budem brži što su bliže
Da budem jači
Prkosim umoru i rugam se sjenama
Al' zalud vjetar u leđa
Zalud strah od smrznutih pogleda
Zalud sva moja vjerovanja
Zalud moj prkos
Osjećam da padaš
Vučeš me
U središte tišine
Uskoro će i naši pogledi
Ostati smrznuti za vječnost
Dugo prikupljana nježnost i dobrota
Isparit' će u trenu
Ostati će samo strah
Kao opomena
Onima što tišinu traže izvan sebe
Tvoje stope malene
K'o prvi snijeg lagane
U snove se sakriju do zore
Sve što imam poruše
Da ne dođe sreću uplaše
Tugi vrata širom otvore
I onda ljubim neke druge
Gazim posred stare pruge
Dozivam te ovom tužnom pjesmom
Putujem u bezdane
Uludo trošim dane
Mislim, vratiti ćeš se jednom
Stat će gorka suza rijeka
Da čujem ritam tvoga koraka
Nek ugasi ovu prokletu tišinu
Želim te, usne mi svoje daj
U oči mi vrati stari sjaj
A dotad šetaj mi po snu
Dok drugi ratuju
Mi gradimo mostove
Naša topla tijela
Uzavrela krv
Naše oči
Otvaraju vrata straha
Put u nepoznato
Pored zaspalog čuvara
Na prstima
Gledam te u oči
Bojim se za sutra
Postojiš li uopće
Kako da vjerujem
U tebe, u nas
Drukčije su oči
Kada vide strah
Skučeno
A nema granica
Mutno
A nije magla
Hladno
A nije zima
Mračno je
A nije noć...
Tek ponekad se sjetim tvoga imena
Kada čujem pjesmu o pravoj ljubavi
Navre sjećanje na ona vremena
Kad si bila prva, a ja tebi prvi
Ponekad kada tmurno nebo zaplače
I kiša kao da ne zna stati
Čudna se sjeta u mene uvuče
Šta bi bilo da sam znao ostati
I čujem ritam tvojih koraka
Gaze srce kao nekada grad
Iz oka suze kao kiša iz oblaka
Al' to se dogodi tek ponekad
Ponekad mi vjetar, stari lutalica
Donese miris tvoje crne kose
Lagano mi skine gorki osmjeh s lica
Sjeti me na trag tvoje noge bose
Ponekad se sjetim tvoga golog tijela
Toplih usana i dodira u noći
Da sam htio, e samo da si htjela
Daleko ne bi umir'o u samoći
I opet čujem ritam tvog koraka
Odzvanja i boli kao nikad dosad
Plačem, to sam vidio od oblaka
Al' to se dogodi tek ponekad
Dok spavaš...
Milujem tvoju kosu
Plahu i crnu
Rasutu po jastuku
Dok spavaš...
Divim se ljepoti
Koja će me boljeti
Ljubim lice
Nježno
Da se ne probudiš
Jer dok spavaš
Ti si lijepa
Ti si najljepša
Ti si drukčija od drugih
Ti si moja mala
Dok spavaš...
Dok spavaš...
Voliš me
Dok spavaš...
Moje oči se odmaraju na tebi
Diram ti usne
Šapćem na uho
Šaoat koji ne smijem
U snove ti ulazim
Dok spavaš...
Pale selo, iz njeg' dušu vuku
Sklapaju ruke mojoj majci
Ubijaju ljepotu, konje tuku
Užarenim nebom plešu meci
Iz daljine gledam u plamen
Kako selo stapa sa nebom
Pustim suzu, onako k'o znamen
Platiće za ovo jednom
Što nestade tišina mog sokaka
Tužnog čilaša iz avlije odvedoše
Što tama dođe puno prije mraka
Mojoj majci pogled zamutiše
Kakva bi kazna za to bila dosta
Ovo što rade nema cijenu
Samo uspomena od sveg' osta'
E selo moje, lijepo i u plamenu
Kao tihi povjetarac
Tvoju kosu diram
Na tvojoj koži
Najljepšu melodiju sviram
Milujem te kao suza
Kada nježno kvasi lice
Svaki tvoj pogled osjećam
I ritam kojim drhti srce
Volio bih da sam suza kada zaplačeš
Da umrem na tvojim usnama
E da sam bar osmjeh kada se nasmiješ
Jedini u tvojim molitvama
Volio bih da sam šapat kada pričaš
Da umrem na tvojim usnama
E da sam bar čovjek kojeg sanjaš
Jedini u tvojim molitvama
Kao tihi povjetarac
Usne su ti nježne
Tope moje poljupce
Kao pahulje snježne
Da te nemam mala moja
Bio bi daleko na dnu
Budi tu i mirno spavaj
Jer lijepa si u snu
Volio bih da sam suza kada zaplačeš
Da umrem na tvojim usnama
E da sam bar osmjeh kada se nasmiješ
Jedini u tvojim molitvama
Volio bih da sam šapat kada pričaš
Da umrem na tvojim usnama
E da sam bar čovjek kojeg sanjaš
Jedini u tvojim molitvama
Uvučen mirisom
U svemir boja
Ukraden strastvenim iskrama
Bačen noći
U njen vrtlog
Sekundi, minuta i sati
Mrak je ono što nas veže
Zov daljine
Zaleđeni pogledi visoko
Zvjezdano vruće
Oko nas
Okus gorčine na usnama
Ugašene baklje
Na straži ispred mene
Koplje i kosti
Plač zbog sutra
Uvučen mirisom
U svemir boja
Pratim čudne tragove
Možda me odvedu
Do dna
A možda se vratim
Na početak
Što me mamiš siva maglo
Što me vučeš blijedo nebo
Urušava se svijet
U svemir boja
Tamo ću pokušat'
Pronaći svoj mir
Zrak na tebe miriše
Vjetar ima tvoj glas
Na tebe sjećaju kiše
U svemu si ti noćas
Moje ruke su umorne
Teški su koraci
I oči su snene
Šapat postaju glasni povici
Gdje da pođem sad
Kad mi tebe nema
Za mene tijesan je grad
Doček mi tuga sprema
Ti si noćas moje vino
Krvavo razbijeno staklo
Zbog tebe sve je crveno
Ništa od nas nije ostalo
Zrak na tebe miriše
Vjetar ima tvoj glas
Na tebe sjećaju kiše
Opet si tu noćas
Sakrivaš svoje oči od mojih
Okrećeš glavu prema prozoru
Smijehom mi daješ nadu
Al' odraz na staklu jasno govori
Danas si tužna
Tvoje oči suze skrivaju
Pogled bježi daleko
Naslonjena na moje rame
Dodirom mi daješ nadu
Al odraz na staklu...
Nije to više onaj dodir
Kad te pitam
Uhvatim te za ruku
Prislonim usne na tvoje
Odgovor tvojih usana je drukčiji
Kao da predosjećaš kraj
Bit će ovo duga i tužna noć
Posljednji put sam uz tebe
Sastavljeni pogledi pitaju
Što nam se dogodilo?
Lubavi, gdje si nestala?
Tko je skinuo osmjeh
S tvog prekrasnog lica
Tko je pokvario ljepotu
Tvog odraza na staklu
Kroz penđer svjetlo tamu prelama
Prvi snjeg đeram nježno pokriva
Vjetar traži san među granama
Pušta selo da mirno spava
Mjesec boji nebo najdražom bojom
Tišina se selom provlači
Sjene se igraju s oblakom
Dok bjelkasto odjelo sokak oblači
Snijeg prati sitne korake na stazi
Traži male stope da ih zgrne
Tiho i polako k'o da pazi
Kroz tamu se zora došuljala do mene
Ukrašeno selo jedva dočeka svitanje
Da nebu pokaže svoju čistu ljepotu
Osljepljeno sunce obasja bijelo granje
Promrzla ptica, izgubljeno pjeva na drvetu
Po prvi put izvodimo našeg vranca
Snijeg ponosno gazi, još je ždrijebe
Svakim korakom srce mu jače kuca
Trga se i trči, onako za sebe
Bože, nek' ovaj tren vječno traje
I kad ne bude mene i vranca
Jer ljepota koju on daje
Tjera srce od sreće da puca
Tamu prelama fenjer u prozoru
Trak svjetlosti čuva seosku božanstvenu ljepotu
Umoran od snova čekam zoru
Ovog snijega ću se sjećat' i u drugom životu
Nisam imao snage
Kišu da zaustavim
Nije bilo sjaja
Bol da ublažim
U očima tvojim
U očima svojim
Nisam bio željan
Da bi more presušilo
Nisam znao ostati
Da ti oko ne bi plakalo
Nisam imao krila
Da preletim tugu
Nisam našao sunce
Da bi stvorio dugu
U očima svojim
U očima tvojim
Nisam znao da te volim
Da te sačuvam
Nisam htio, ali moram
Sa suzom u oku te puštam
Budi sretna tamo negdje
Ja ću izdaleka da te gledam
Na mene i tugu zaboravi
Nisam te znao voljeti, nisam....
Umaram se koracima prema bespuću
Umaram se letom prema dnu
Tamo me tuga sačeka
Kao nekad Ti
Ona me nježno prigrli
Oblaci bez kiše bol mi pokažu
Vjetri šapnu da me nevoliš
Samoća kraj osvjetli
Krila svoja zaklopim
Bolna sjećanja izbrišem
Nestanem tiho, najtiše
Da me ne čuješ
Vatrena stihija digla se visoko
Taman oblak prišuljao se suncu
Jeza se razasula poljem
Suze se sledile na licu
Tek tako, bez upozorenja
Progutala je nekoliko mladih života
Uzela je njihov krik za zbogom
Samo plam u pogledima osta
Taman oblak prišuljao se suncu
Da zakloni pogled od te strahote
Da sakrije jecaj od ljepote dana
U vječni raj odvede njihove živote
Nađoše ih stisnutih šaka
Nađoše ih pokošene
Mrtve...
Zbogom heroji...
Facebook Page
Promote Your Page Too
Na blogu se nalaze pjesme Tomislava Lalića

Facebook profil
Za fanove nenadjebive legende
Fan club Đorđe Balašević
Tajno udruzenje studenata prava:
Capodicapi
Legalno udruzenje studenata prava:
Pravokutnik
Moja mala

Moje pjesme.......
Moja kurvo, moja svetice
Pusti me u zaborav
Krvariš Zemljo moja
Stranci u vječnosti
Elena je voljela kišu
Kada snijeg zagrne naše staze
Tražeći sjaj
Otvoreno nebo
Supermen
Moram te zaboravit'
Zalutali vjetar
Lijepa dok me ostavljaš
Izgubljen
Kad se soba napuni tišinom
Dok gore sela
Tužna
Sanjao sam tvoje uplakane oči
Tišinom smrznuti pogledi
Ponekad
Dok spavaš ...
Strah
Tihi povjetarac (Jedini u tvojim molitvama
Tamara
Svemir boja
Odraz na staklu
Opet si tu
Nisam...
Zimska
Umaram se
Poslije tebe
Kutija snova
Tmuran dan
Zbogom školo
Mirno spavaj, Slavonijo moja
Zaljubljen u mrak
Okreni se
Ostavljen
Odmorite se ratnici
Sudar tijela
Teska noc
Jutrom
Zakljucavanje proslosti
Lutanje sjecanjem
Danasnja za sutra:Krvlju uprljan svijet
Sve sto sam htio, a nisam
Unoran je Bog
Trebam te
Zlatno sjaj blatna ulico
Prepustanje zaboravu
Srce u boci
Teci Savo, odnesi moju bol
Kad osjetim poglede na tebi
Tren u proslosti
Gledam kako nestajes
Moja
Stapanje s prazninom
Kisa
Zatvoren
Danas dok odlazim
Mogu li zatvoriti oci na tren
Rupa
Zvjezdica
Nocas
Jednom...
7 sati bola
Stisnuta sloboda
Lovac prazne puske
Trag iskrene ljubavi
Trag tuge na jastuku
Neznanci
Mi...
Danas crtam stvari koje nemam
Odlazak u bol
Smak
Karneval poznatih lica
Izgubljena
Stranac
Zelim da me volis
Krik na kraju
Dolje, visoko dolje
Prvi dah.......zadnji treptaj
Povratak Ratnika
Na koncu kraja
Treptaj
Hod po crti
Oluja
Skoci u vrtlog
Tebi
Nekad sam te volio prokleti zivote
Pjevaj
U borbu
Grad boli
O pjesmama
Prekinuta pjesma
Putovanje u zaborav
Vrata
Pakao rata u raju
Sjecanje na tebe
ZASTO?
Cekajuci....
Oci zelene
Daj mi malo sebe
Neshvaceno upucena
Povratak
Samoca
Minuta prije kraja


Ostali blogovi koje treba posjetiti
Moje pjesme za download
Andjeli slomljenih krila
Boja jeseni
Zacarana dolina
Dodir stvarnosti
Zmajska
Kobascity
| 06 - Sasa Matic 20... |
| < | listopad, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Moj drugi blog:
Moje pjesme za download
Andjeli slomljenih krila
Boja jeseni
Zacarana dolina
Dodir stvarnosti
Zmajska
Fun club Balašević
Đorđe Balašević forum
Zivot bez zivota
Pokusaj ponovo,jos uvijek sam ziva
Mozda iz onog kuta tamo
Ajde gadjaj brzo, nemam mira
Hajde sada jer nemam kamo
Samo mi reci par stvari
Zapravo, ne trazim objasnjenja
Reci mi samo razlog pravi
I pokorit cu se bez osudjenja
Zasto mi donosis tugu
Zasto me ukopavas
Nisko ispod svojih nogu
Zasto me bacas nakon sto me upotrebljavas
Sad nemam vise ni zasto, ne zelim odgovore
Ne trazim frazirane recenice
Ne zelim da ljudi o tome govore
A ni sliku sebe umanjenice
Dobro,ubij me, ono malo snova sto imam
Jer samo to jos zivi u meni
U rijeci sam, a ne plivam
Nema tu valova, od sad zivim u uspomeni.
Ja kao kisobran
A sto ako ne svane
a sto ako sutra ne bude dobro
i vide se sve moje mane
i nestane jutro
A ako putevi izgube se
a nema kompasa
i ne probude se
i zaborave se tihi lavezi pasa
A na stolu stoji pismo
a i casa je tu
i tebe nema tamo
i ti nisi tu
A kisa pada i pada
a kisobrani se bore protiv vjetra
i trebas mi sada
i ti i sva ta sjeta
A sto ako nikad ne bude mrak
a sve i dalje bude koma
i ti mi prestanes biti nuzan zrak
i sve prekine zvuk loma
A sunce i dalje dane brise
a ja sama sa svjetiljkom
i nitko me ne voli vise
i tako dan za danom
ove tuzne rime pisem
Nasilnica unutar prozora
Napravit cu biser
Ali on nece biti pravi
Nedaleko od mene i tebe
Analizom ce traziti stvari
Sanjat cu oblake
I zvijezde izgubit ce puteve
Slonovi nosit ce stake
I tetovaze prakrivat ce trake
Lovit cu pregazene slike
Nekome ce ukrasti misli
Lisit ce me svake cetke
Nikad nece vratiti zivote rijeke
Cvjetovi nekih drugih listova
Anemicno ce traziti slikara
Carevi mojih i tvojih likova
Abolicitivno zadrzat ce nas unutar prozora!
Grad
Tihe cari noci obuzimaju grad
Tone kao mrvica u boci on sad
Vracajuci zrake mjeseca kao dug
Vuku ga osjecaji i on osjeca rug
Njegove snove netko drugi sanja
Njegova te dusa proganja
Prolazis njegovim mislima i ulicama
Pustas noge da unistavaju cipelama
Ono malo suza sto mu je ostalo
Onih malo osjecaja sto nije kostalo
I sad se pravis da sve nije propalo
I trazis doktora da spasi sto se vec ukopalo
Ljubis ga kad ti ide po liniji pravo
Ljut si kad podjes krivo
Pravis se kao iznenada da ti velicina nije vazna
Pokazujes smjerove,a jedini put koji znas je mana
I sada trazis korijenje koje nije izaslo
Kada si ti dolazio
I sada kriv ti je grad sto si ti prolazio
Krivom stranom,okolo
Kreni pjevati, sve ce biti dobro
Kao da vec nisi zaglibio
U tastini svojih boja i svojih nijansi
Uzivaj u noci grada jer ti nisi ono sto ga krasi
Kotac
I sutim da ne prekinem tisinu
Da ne unistim smiraj
I pjevam da ne zakocim brzinu
Da ritam ima smisla
Zbog tih sitnica, zivota vrijednih
I dalje sam dio kotaca
Zbog tih tragova blijedih
Nestajem poput kolaca
I tako hvatam zrak
Pecam poruke u boci
Cekam zeppeline da slete
I golube pismonose da dolete
Razmisljam o osveti
Planiram bijeg
Al prije toga ostaviti nered
Kad te vec ostave , da te ne zaborave
zelje uhvacene u klopku
I putuju zrakom dvije zelje
Posve drukcije, posve nevazne
A tako potrebne, tako bitne
Za dvije duse sitne
Za ravnotezu svemira
Jedna drugu negira
Putuju razlicitim stranama
Nikad se nece ni sresti
Svaka u svojoj cahuri
Samo ce nebom lebdjeti
Ako se ostvari jedna
Druga ce da nestane
Nikad ovaj zacarani krug nece da prestane
Dok te dvije duse prodane
Ne postanu jedna
Tko zna kako zavrsava ova prica
Kraj joj ni ja ne znam reci
Mozda cete krivi dojam steci
Da je rijec o dvije zelje
U biti one cine jedno i nista manje
Samo ove duse duhom siromasne nikako da to shvate.
Spremna i na gore
Naruci me danas, sutra, uvijek
Doc cu ti na vrijeme
Spremna, bez dileme
Na celu mi pise prodana
Kupi me danas, sutra,uvijek
Roba bez greske
Spremna na udarce teske
Na licu mi pise potrosena
Prodaj me danas, sutra,uvijek
Ne biraj cak ni kupce nove
Spremna, i za gore
Na tijelu mi pise umrla.
Pokusaji i pogreske
Ne govorite nista
Sve to znam
Moja knjiga je vec procitana
Svi vi oko mene
Znate njen kraj
Al njena sebicna vlasnica
Ignorira galamu
Sve te savjete brojne
Misljenja vasa
Pokusaji da me sprijece
Da ne cinim
Pogreske iste
Svi dobro misle
Da sam kao i sve ostale
Izgubljene djevojke
Smisla ni nema
Smisao ne postoji
Postoje samo nijemi krikovi
Neisporucene poruke
Uvijek neostvarene odluke
Da se promjenim.
Sam s nekim
Podigni zastore, upali svjetlo
Predstava neka pocme
Uvodom objasni
Likove,vrijeme i mjesto radnje
Kao i svaka prije
I ova neku strasnu tajnu krije
Ista tema uvijek tu je
Ljubav i ostale katastrofe
No ovoga puta,kao, gle cuda
Nasla se tu neka prepreka teska
Za koju junak ne nalazi rjesenja
I proklinje ishod svojih odluka
Za to vrijeme junakinja prva
U pocetku sporedna je bila
Neka druga njegovom se zvala
Neka druga na njegovom pijedestalu je snila
Prva mu je bila draga
Al ova druga vaznija od nje
Sve dok kako to obicno biva
On nije promijenio misljenje
Nazalost opet ponavljam
Po vec starom isprobanom receptu
Ljubav je zakasnila
Prva je otisla, a ova druga na pijedestalu vise nije bila
Junak ove tragedije
Ostao je sam
Sam s nekim
Krivi lik sad ga nocima grije
Ona prva sad je necija druga
Tako to obicno biva
U svim predstavama po svijetu
Tko bira nek u izboru svom uziva
Nema smisla graditi most
Na losem mjestu
Gdje trajno vjetar puse
Gdje ti se ideali svakim danom ruse
Gdje sumnjas u svoju odluku.
Inspirirana pjesma
Pod istim nebom
Na obali rijeke
Lezale su dvije sjenke
Tako bliske,tako slicne
Povezane zeljeznim koncima
Okovane neizgovorenim zeljama
Nije ni oblaka bilo
Sve savrseno se cinilo
Sunce je neumorno ozivljavalo male sjenke
S druge strane svak bi rekao
Idila jednog poslijepodneva
Samo sjenke su bile svjesne rjecnih virova
Nesto nejasno je bilo u zraku
Neke cudne kapljice su padale na njih
Neke druge sjenke su bile tu
Mislima su dozivane
A neke su dolazile i nepozvane
I stajale kraj njih
Kako to i obicno biva
Sjenka sjenku brise
Kapljice su bile sve tise
Rijeka je tekla sve sporije
Ribe u njoj su zaspale
Sunce je nestalo
Sjenke su iscezle
Al bez tuge
Jer doslo je vrijeme za neke druge
Maska za ovaj tjedan
Ne pitaj me nista
Rijeci me vise ne dodiruju
Pricam tek toliko
Da me ne otkriju
Moje skrivene namjere
Teorije zavjere
Zelje
Da me tugom ne pokriju
Da me ne ostave
Tu gdje jesam
Tamnih oblaka na nebu svjesna
Na semafore sto crveno svijetle bijesna
Bez snage da pravim
Novu masku
Novi umjetni smjesak
Svakog tjedna
Neki kazu da sam sjajnija i od bljeska
Kazem ja, ne znate vi nista
Cak ni koja mi je najdraza pjesma
Ja svjesna samoce, sad i na zeleno bijesna
Nedefinirana, neafirmirana
Dostupna, mrvicu cinicna
Pomalo misticna,lijena
Da, to cu glumiti ovoga tjedna
Druga funkcija srca
Sutra je otkazano
Danas je dosao tvoj kraj
Jednoclana horda
Rekose on umrijese mlad
Na spomeniku klesase
Minute tvog boravka na zemlji
Nije ti jasno
Ta starac si bio,naboran i sijedi
Novo mjesto,nova pravila
Na raskrizju vrijede druga mjerila
Samo koliko si volio
Sad se pise,koliko si volio i nista vise
Na krizu pisu tek minute
Jednoclana horda iza njega bez tuge
Covjece ti nisi volio
Covjece i zivot si slomio
Ma da si pravio i okvire za maglu
Tragao za djetelinama s cetiri lista
Da si sutio zivot cijeli
Samo da si nekom dao dio srca vrijedni
Zivio bi , a sad si i na raskrizju suvisan
Molitva
Vrati mi vjeru, vrati mi osmjeh
Obrisi mi suze, otjeraj zlo
Pokazi mi nadu, ubij moju bol
Zagrli moj duh, on treba cuvara
Ne gledaj moje lice, nista neces naci
Ne pokusavaj skinuti masku,vec je kasno
Uzmi mi ruku i cuvaj me od mraka
I po danu i po nocu, ne daj da sam sama
Ne dopusti da idem gdje je tama
Moje srce krvari,a ti si lijek
Ne dopusti da umre dobro u meni
Pomozi mi da nosim svjetlo
Molim te vise od svega da cuvas moje snove
I da nikad ne prestanem vjerovati u cuda
Ohrabri me da krenem u pobjede
Ponekad
Splet nejasnih recenica
Svako jutro preko istih stepenica
Pogled izmedju obrva
Svaki dan bitka oko istih poriva
Stisak ruke polumlitav
Svaki pogled mutan nikad bistar
Uspravan hod
Svaki put u pod
Svjetlo zelene hlace
Svaki tren mislis stat ce
Karirana kosulja
Svaki minut ko noc se sulja
Neizostavne naocale
Svaki tren mislis stat ce
Rupcic u dzepu
Svaka rusi san da ce naci lijepu
Valovita kosa
Svaka nada iscezava ko rosa
Al opet ponekad...................
Ponekad se probudi
I mjesto zraka dise nadu
Da ce nekom godit njegova prica
I nece vise piti caj u mraku
Nove stare bitke
Nadam se da ga nece naci
I da ce zauvijek biti gdje ne postoje lanci
Zelim da uvijek ponosno stupa
Jer ja znam da nitko ne daje zivot dva puta
Kada ima bunar krivnje
Zasto da jedna casa plati cijenu
Ako nitko ne postuje pravila
Zasto ustrajati na tome cija je rijec starija
I ako se vec prave krinke
Zasto onda svi ne glume
Zasto da odjednom rasprse se sumnje
I da od tragedije naprave se monodrame
Kad se pusu baloni
Da se napravi sapunica
To je samo radi ugodjaja
A ne radi pravog ciscenja
Ako I samo ako
Ponavljam ako
I samo ako,ako
Ako I je, onda su svi
Dok god igra se prljava igra
I da se pokusa prekinuti
Zasto da jedna osoba glumi krpu
Zasto da netko plati zrtvu
I nisam pobornik zla
I ne podrzavam nasilja
I ne zelim da losi se obrane
Ali ne zelim ni da se netko nepravedno makne
Ni baloni od helija ne idu u nebo
Al kako djeci objasniti trik
Da uvijek neko drvo se nadje
I da je zivot samo nijemi krik
Cijena se placa uvijek na kraju
Losi zavrse u paklu,dobri u raju
Ne kazem da treba pustiti
Ali za pravdu s negacijom ispred ne treba se truditi
Svjeloscu obasjana zemlja moja
Da li je jos uvijek imam i koja je to moja
Igra lovice po tudjim pravilima
Tvoja je ona za koju tvoje srce obe klijetke daje.
Glasna tisina
Samo kazaljke ne posustaju
Na ovom papiru i rijeci se brisu
Ne pise ni olovka u ruci
Osim tuge koja hrani susu
Susu rijeci,sklada,tisine
Galama se ne razabire
Kao da se prica
O svemu i sve je kao ranije
A rijeci jos uvijek stoje
Cekaju da srce pukne
Pa da dodju na svoje
I prekinu sutnje muke
Smjesak za sve ostale
Da prekrije zgrcene obraze
I da ne traze prikladne pozdrave
Smjesak da sve se pokrije
A ni prazna prica nije losa
I kad se prica o lovu i koliko sto kosta
I tada mozda uspije varka
Za mene bol, za druge zamka
Neki malo dalji
Mozda i ne skuze
Koliko je potrebno pricati
Da nista se ne kaze
Neki malo dalji
Mozda i ne skuze
Da i pricam
Da me se ne otkrije
Da ne vide oziljke sutnje
Nemogucnost leta
Da ne otkriju istinu
Da sam tuzna i da me to smeta
Ljubav na snizenju
Mali jutarnji razgovori
Casica uzitka
Recept dobitka
Poslije osjecaj gubitka
Neznanci na svjetlu
Carevi noci
I jutarnje magle
Gospodari bajke
I nek puhne vjetar
Nestat ce
Ma i blaga kisa
Oprat ce
Izmisljenu pricu
Dijalog ili nesto vise
Ili prevladava
Jer im i prica propada
Dok sol iz suza nagriza usne
Ljubav se na snizenju nudi
Tako bogata ipak nisam
Da bi kupovala sve sto netko ponudi
Hvala propustam
Zbogom tugo...
Odbacit cu plast tuge
Nek me danas ne pokriva
Daj tugo pokazi svoje lice drugo
Srecu sada dozivam
Nek me nebo sakrije
Od tvoje blizine
A vjetar nek mi zamete put
Tugo nisi vise moj drug
I ako me prepoznas
I ako ne uspijem ti uteci
Prodji pored mene
Ne vezu me lijepe za tebe uspomene
Pusti me i pjevat cu
Ne drzi me i plesat cu
Otidji napokon i obrisi trag
Nemoj nikad vise na moj prag
Pratiljo moja,sjeno
Odlazim ti ja
Posudit cu te opet nekad
Kad mi pjesmi bude potreban kraj
Nemirna
Ritam razigranih uzdaha
Odjekuje
Nesklad bijelih linija na praznom papiru
Uocljiv je
Tisina presucenih rijeci
Odzvanja
Onaj prazni dio
Napola pune case
Nemir dopunjava
I svima je ista sudbina
Ako nemir caruje
Otvorih prozor, u sobi je
Pod kozu uvukao se
Nemir praznine popunjava
Moje misli ispunjava
Nemir sada umuje
Ako trazis razloge
Ne istice se nijedan
Tek tako
Nemir dosao je
Nemirna postajem
Nemir to stanje nazvase
Nemir...
Nemirna ostajem
Ljubav
Krene kao kamen s visine
Isao brzo ili sporo
Doci ce do nizine
Jednostavno gravitacija
I dodje kao zednima kap
Kao karta izgubljenima
Pomoc potrebnima
Jednostavno u mraku vidljiv trag
I bude kratko ili malo dulje
Nekog pocasti,nekom sve uzme
Bude kao prasak,ili se dugo sulja
Sama dodje ili je netko pogura
Nastani se na cudnim mjestima
Cesto u slijepim ulicama
Ima je i u izgubljenim uzdasima
Rijekama suza i dolinama nemira
Postoji kao smijeh bez prestanka
Kao sjajne oci odraslog ili djeteta
Kao osjecaj povjetarca koji ne nestaje
Kao zelja da zagrljaj sto dulje potraje
Zivi slobodno,svezana,primljena,tjerana
Pozeljna uvijek tamo gdje rijetko dodje
Tajno je trajno nastanjena
Zivi u slijepim pogledima i zatomljenim dodirima
Ali je ima stalno i vazda
Nepresusno nam daje svoje kapi
I vjecno zedni je pijemo
Jer bez nje nebi znali
Ne umire ona, samo se mjenja
I stvara prividjenja da s tugom uziva
Nase puteve k zvjezdama prekriva
Pogledima prema nebu stalno se doziva i priziva
Bar na tren...
Vjerovanja s mnogo sumnje
I prelazak preko rijeci uz puno muke
Mrak na licima i po danu
Ubijena ljepota za malu paru
Osmjeh se nazire u tragovima
Nekad davno i nebo je bilo njezno plavo
Sad ni pogled ga ne vidi
Oci usmjerene u korake su sve sto primjeti
Ni ruke nisu mile ko prije
Njeznost se skrila pod grubo okrilje
Nogama tek gazi povrsinu
I svakim danom prokljinje sudbinu
Tako malo je trebalo
Tako puno je nedostajalo
I sunca i kise da pobrise
Izblijedi i opere davne promasaje
Mrvice su ostale
No i njih ce netko da pokupi
Jer sjecanja ovdje nemaju cijenu
Tek gorak okus ce zauvijek da podsjeti
Hoce li itko vidjeti koprcanja krila
Neduznih ptica dok isprobavaju let
Hoce li se negdje naci iscjelujuca ruka
I hoce li ikada biti ruzicast svijet
Barem na tren................................
Dublji dio praznine
Ako rijesim se tog sidra na dusi
Te neodvojive sjenke
I ako putem ne izgubim vedrinu
Neka onaj dio tuzni ne narusi cjelinu
Neka ostane u obliku trajnom
Ali neka bude sto dalje
Neka ne dolazi tako cesto
Ako moze, nek se uslise zelje male
Ni kada nije sigurno jel dobra ideja
I kada osjecaj je varljiv
I kada dosta toga smeta
Opet ne zelim da onaj dio doseta
Molim nek ostane tu
U invalidnosti osjecaja
U okvirima promasaja
U patnji zaustavljenih rijeci
Samo da disem bez zastoja
Da letim k visinama
Da otrgnem se tom dijelu
Dijelu sebe koji zivi u dubinama
I ako ikada dobijem krila
Nek ne budu samo privremeno
Nek se naslone na moja ledja
Ako pristaju, nek traju vjecno
Ponekad se i vrate
Prolaze oblaci
Ali ni sivo nebo ne smeta vise
Sad nek padaju i kise
Samo nek se cuju tvoji dolazni koraci
Zaljepljeni su pogledi
Na prozorska stakla
I sve vise kao da trepere
I kao da vicu,dolazi!
U iscekivanjima milosti
U prijateljstvu s prolaznosti
Stope ostaju, cekajuci
I gledajuci kako se ljube kapi kise
Ne prolazi nitko vise
A i oni koji prodjose
Nije onaj kojeg srce ocekuje
Samo pjev kise ne prestaje
Kako idu minute i ona se gubi
Nestaju i njeni tuzni zvuci
Iako pogledi ne posustaju
Ceznja je ta koja igru gubi
No mozda je to samo privid
I netko ce ipak doci
Praviti drustvo pogledima
I ukloniti trag nestrpljivosti
Tko to zna, tko se pretplatio na srecu
Tko je siguran da netko nece doci
Ponekad se i vrate
Zato pogledi i dalje gledaju
Poslije osmijeha
Na granici prezira
U ljubavi prebiva
Mala zamka
Sitne duse varka
Da u ruke svoje
Uzme sve sto je tvoje
Iscjedi smjeha trag
Otpuhne ljubavni prah
Postanes ono sto zeli
Zamuti ti poglede
Povuce svoje linije
Odveze ti brodove
Zamka za tebe
Varka za ostale
Pusta da mlade duse ostare
Lijepi etiketu duse propale
Kriva procjena sto li je
Losa razmjena suze i smjeha
Niski udarci od vremena?
Ah svasta se dogodi poslije osmjeha